Veliki muzičari i donatori – Become as one – Intervju

Malo smo zapustili NSHC scenu i red bi bio da ispravimo tu veliku grešku. Izbor je pao na mladi novosadski bend Become as one, a naš sagovornik bio je Zaviša pevač benda. Ujedno da napomenem da se bend sprema na mini turneju Novi Sad (03.04. u CK-13), Zemun (04.04. MKC Kombinat), Zrenjanin (06.04. u Cinema Club-u) i Beočin (13.04. u Underground Disco).

LC: „Vreme uništava sve“ je ujedno i ime vašeg poslednjeg EP-a. Imaju li mlađe generacije snage i volje da pokažu zube i ispravite brljotine koje smo mi stariji napravili u zadnjih 20 godina.

Zaviša: Ne bih ja tako gledao na stvari jer bi bilo veoma licemerno okriviti starije generacije po pitanju nečega što se i u današnje vreme apsolutno ne menja. Drugačije bih posmatrao da vidim neke značajnije promene danas ali pošto se ni to ne dešava (i komotno mogu i sebe da stavim u grupu ljudi koji su krivi za to), onda moramo da ćutimo i trpimo jer nam je posve lakše da se nosimo sa životom birajući put manjeg otpora, i taj nedostatak ambicije i samopodsticaja izaziva mučninu svaki put kad pomislim na to ili kada to treba da izgovorim. Stoga se divim svakom ko je oran da započne neku promenu, krenuvši prvenstveno od samog sebe i pogotovo volja da se taj entuzijazam prenese i na druge.

14925223_1382333635119487_6969983312043597073_n

LC: Preslušavajući „Foundation Crack“ i „Vreme uništava sve“ oseća se ogromni korak unpared. Uzeći u obzir da niste prašili 2 godine i da ste imali par neuspelih proba, otkud tolika energija da se ipak okupite i nastavite tamo gde ste stali?

Zaviša: Ta razlika se umnogome ogleda u tome da je prošao dobran vremenski period između ta dva izdanja (circa pet godina) ali i činjenica da smo bili u tom prelaznom periodu iz adolescencije u neku ozbljniju fazu sazrevanja i odrastanja kao i to da smo bili upleteni i u neke druge sastave (pa i muzičke žanrove) koji su opet imali svoju ulogu u građenju novog zvuka. Energija je uvek postojala samo što je neki period tinjala i mi smo nastavili da se družimo van tih “bendovskih obaveza” te smo u jednom razgovoru samo skapirali da bez razloga tu ideju o sviranju čuvamo u mislima i da bismo svi voleli da to pretvorimo u delo što se ubrzo i dogodilo.

LC: Muzička scena nam je dosta podeljena na metalce, pankere, rokere… Tako podeljeni možemo ili da stagniramo ili da tonemo sve dublje i dublje. Kako vi kao bend gledate na to?

Zaviša: Ta podela nije samo kod nas zastupljena i krenula je da se javlja u tom trenutku kad se broj događaja u gradu krenuo povećavati. Mislim da se ništa drastično nije dogodilo da je dovelo do tih klanova i da je to oduvek postojalo ali igrom slučaja, pre dvadesetak i kusur godina, bila je jedna svirka u mesec dana u gradu i uzimajući u obzir stanje u zemlji i sve što se događalo, većina je čekala bilo kakav koncert, nezavisno od žanra muzike ili toga ko nastupa. Zateknuvši se na par svirki po nekim manjim mestima, vidim da taj slučaj važi tamo još uvek jer prvenstveno srednjoškolci nisu toliko često u prilici da odu do prvog većeg grada na koncert te kad se nešto dešava u varoši, svi đuture se okupe da podrže feštu. S druge strane, slažem se da bi bilo bolje i delotvornije po svakog da se bendovi različitih žanrova mešaju i organizuju zajedničke svirke. Najbolji primer za tako nešto u gradu jeste War Engine koji peglaju i sa trešerima i korovcima i metalcima i to je jedan od razloga što ih vidim da su na stepeniku više od svih ostalih bendova u gradu jer su probili tu nepostojeću barijeru i sviraju što je više moguće.

LC: U NS imamo mnogo dobrih mesta za svirke, imamo dosta kvalitetnih  bendovih, ali nemamo publiku. Da li je hiper-produkcija učinila svoje ili su mladi previše lenji ili su zatvoreni u nekom svom svetu imaginarnom svetu?

Zaviša: Ima dosta kvalitetnih bendova ali se bojim da ih nema dovoljno a to je automatski uzajamno povezano sa tim da nemamo dovoljno klinaca na svirkama. Ne bih baš voleo da namećem sebi titulu nekoga ko ima odgovor na takvo pitanje ali ako baš moram da izrazim svoje mišljenje, mislim da je stvar u tome da ih jednostavno ne interesuju svirke u tolikoj meri kao neki drugi događaji. Milion puta se pričalo na ovu temu ali uvek na kraju dođem do zaključka da se neko pojavi na par svirki i nakon toga ode na neko “Šurenje” i to mu se više dojmi i to je ok. Svako se kreće u nekom krugu društva koje mu prija i koliko god se nekada to vrtelo oko pank svirki u Novom Sadu, danas se to vrti oko nekih drugih zbivanja ali ne brinem ja previše oko toga. Bilo je kritično i početkom 2000-ih što se tiče HC svirki u gradu pa je onda bio onaj nalet 2012. godine (kad smo i mi krenuli svirati) kad je u gradu bilo preko 20 bendova, svirke svake nedelje i raje koliko ti duša ište. Ponoviće se to samo je pitanje kad.

LC: Poslednji EP ste izdali krajem godine, kakav je bio feedback i koliko vam je pomoglo ili koliko će vam pomoći u daljem radu?

Zaviša: Dobili smo jako fine komentare na novo izdanje samo što igrom slučaja tek četiri meseca kasnije, imamo priliku po prvi put da ga pošteno i ispromovišemo. Reakcija ljudi utiče jednim delom i na produktivnost rada benda pošto smo počeli sve češće da dobijamo pozive za svirke ali smo nažalost u nezavidnoj situaciji da nam radne obaveze ne omogućavaju da se vinemo igde dalje od nekog radijusa od 50km pošto jedan deo benda šljaka radnim danima dok drugi radi vikendima u večernjim satima te nam je nemoguće da organizujemo bilo kakvu turneju ili bar neko učestalije sviranje. S druge strane, imamo u planu nove pesme ali eto, hajde bar prvo da valjano izguramo još uvek sveži EP.

LC: Ono što karakteriše vaš bend, pored dobre svirke je i kutijica za donacije koja uvek putuje sa vama. Kakav je odziv publike pošto je uglavnom mlađa?

Zaviša: Odziv publike zavisi od grada do grada ali i od samog događaja odnosno broja ljudi koji ga poseti. Čim koncert sakupi cifru od 70+ ljudi u publici, ta kutija za donacije bude popunjenija. Ono oko čega se prvenstveno trudimo da postignemo sa kutijom za donacije jeste da se dopre do svesti svakog pojedinca zbog čega je bitno biti iole društveno angažovan, nebitno koliki udeo imali u tome. Već duži period su mi svirke banalizovane isključivo na nivo zabave i “još jednog izlaska u grad” te se sve više stvara utisak da nije puno drugačije otići na punk svirku ili izađi u Giardino. Kutija za donacije je ta koja može biti jedan od faktora koji će napraviti određenu promenu. Malu ali ipak promenu.

Odmah bih voleo da iskoristim priliku da obavestim sve da će se u narednom periodu skupljati novac za operaciju katarakte ali i za nadoknadu postoperativnih troškova jedne devojčice iz Zrenjanina tako da ko god je u prilici, može da ubaci novac u kutiju koju nosimo po svirkama ili evo tekućeg računa gde se novac može uplatiti:
160-5800100165753-90

LC: Prošle godine svirali ste na EXIT festival i SAWA festivalu u Hrvatskoj. Koja vam je svirka draža i zašto?

Zaviša: Definitivno SAWA festival u Županji. Entuzijazam, angažovanost, organizacija i solidarnost lokalne ekipe jeste nešto neverovatno i glavni je razlog što svake godine sredinom jula idemo tamo, svirali ili ne. Organizovati DIY festival danas je skoro pa nemoguća stvar ali su ovi Županjci živ dokaz da nije nemoguće boriti se protiv „savremenih vetrenjača“ ukoliko imate skupinu ljudi koja ima jasno definisan zajednički cilj. To nam je i više nego dovoljan razlog da podržimo festival gde se više osećamo kao kod kuće nego Exit, koji je danas daleko od onoga što je bio kada je nastajao i svirka na Exitu nam je više bio test da se oprobamo i na većoj bini, čisto da vidimo kakav je osećaj ali se ispostavilo da je onako kako smo i zamišljali te u budućnosti, tu prisniju atmosferu na manjoj bini ili manjem klubu nikad ne bih menjao za bolji zvuk ili veću platformu za nastup. Mi smo za znojavije i aljkavije stiskavce.

LC: Bend koji vas je fascinirao svojom energijom i nastupom, a da niste vi i zašto?

Zaviša: Pošto pričam u ime celokupne svoje bande, bend koji smo od svojih početaka krenuli svi da slušamo a i dan danas jeza prožima kad čujemo neke melodije jeste “Have Heart”. Razlog nisu isključivo njihovi energični nastupi već i tekstovi koji su takav kamen temeljac napravili u mojoj formuli selekcije bendova na dobre i loše da su me naterali da prva stvar koja može da me navuče da slušam bend iznova i iznova jesu dobri tekstovi. Njihove i dan danas čitam i otkrivam nešto novo o njima i o sebi.

LC: Rečenica koja kada bi mogla da utiče na svest mlađih generacija bila bi?

Zaviša: Osvrni se na okolinu i ljude oko sebe da te ne bi dotukao sebičluk kojim se vodiš.

LC: Želimo vam puno uspeha u daljem radu i da svetlost dana uskoro ugleda album prvenac (Ne znam da li se i za album dobija od države 100.000 kao i za prvo dete 😀 😀 😀 – prim. aut.)

Zaviša: Hvala ti na lepim rečima i hvala ti puno za ovaj intervju. Vođenje webzina je odlična stvar i  želimo vam da nastavite da gurate napred i pokrijete što više koncerata i bendova. Vidimo se na svirkama!

 

 

You may also like...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *